Osnovna škola Dragutina Tadijanovića Vukovar

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognuti lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O mati žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Rastušje
sredinom kolovoza 1931.

Osnovna škola Dragutina Tadijanovića nosi ime hrvatskog pjesnika

Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenoga 1905. godine u Rastušju, kod Slavonskog Broda, kao najstarije od šestero djece zemljoradnika Mirka Tadijanovića i Mande r. Kegljen. Pohađao je Nižu pučku školu u susjednom selu Podvinju (1912. - 1916.) i u Slavonskom Brodu dva razreda Više pučke škole (1916. - 1925.), a od 1918. Realnu gimnaziju. Od jeseni 1920. godine, stanujući u brodskom samostanu, kao učenik petog razreda gimnazije, piše pjesme. U Zagrebu je na Gospodarsko-šumarskom fakultetu upisao studij šumarstva (1925.), ali je kasnije prešao na Filozofski fakultet (povijest južnoslavenske književnosti i filozofija 1928.). Diploma Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izdana mu je 1937.

Prvu pjesmu Tužna jesen objavio je u đačkoj Omladini 1922. pod pseudonimom Margan Tadeon, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. u Književniku i Hrvatskoj reviji (zbirka Lirika šestorice). Objavio je oko 500 pjesama u dvadesetak zbirki, a priredio je i nekoliko izdanja vlastitih izabranih i sabranih djela.

Pojavivši se u književnosti u doba još živih odjeka moderne, ekspresionizma i najave tzv. socijalne književnosti, umjesto priklanjanja bilo kojoj struji, Tadijanović se jednostavnim i depateriziranim govorom opredjelio za intimne i zavičajne teme. Uvažavajući životne činjenice u njihovoj goloj pojavnosti, on se nesvjesno (na izričajnom i slikovnom, ali ne i na semantičkom planu) približio naivi i "vjeri umjetnika u mogućnost stvaranja ravnoteže sa svijetom". 

Napisao je velik broj djela, a osim ranije spomenutih, značajna su i:

Pepeo srca (1936.), Dani djetinjstva (1937.), Tuga zemlje (1942.), Pjesme (1951.), Blagdan žetve (1956.), Gost u Vučedolu (1957.), Srebrne svirale (1960.), Prsten (1963.),Večer nad gradom (1966.), Pjesme i proza (1969.), Poezija (1973.), Vezan za zemlju (1974.),Sabrane pjesme (1975.), San (1976.), Prijateljstvo riječi (1981.), Svjetiljka ljubavi (1984.), Moje djetinjstvo (1985.), Kruh svagdanji (1987.), More u meni (1987.), Dom tajnovitosti (1993.), Čarolije (1994.), Sabrana djela I.-V., Zagreb, (1988. (1. izdanje), 1995 (2. izdanje).

Bio je hrvatski pjesnik, ravnatelj Instituta za književnost JAZU-a, predsjednik Društva književnika Hrvatske, predložen za Nobelovu nagradu, počasni građanin grada Zagreba.

Nazvan "živim klasikom hrvatskog pjesništva" (Z. Zima), i "pjesnikom-institucijom"(T. Maroević), Tadijanović se nametnuo kao norma i kao standard s naročitim utjecajem na krugovašku pjesničku generaciju. O popularnosti njegove lirike na svoj način svjedoči i stalno zanimanje stručne i najšire čitalačke publike te brojna ponovljena izdanja njegovih knjiga.

         Matična škola

OSNOVNA ŠKOLA DRAGUTINA TADIJANOVIĆA

204. VUKOVARSKE BRIGADE 24 A

32 000VUKOVAR

telefon: 032 450-306

mail: skola@os-dtadjanovica-vu.skole.hr

  Područne škole

1. PODRUČNA ŠKOLA LUŽAC

Ljudevita Posavskog 16

32 000Lužac

telefon: 032 430-101

2. PODRUČNA ŠKOLA BOGDANOVCI

Žrtava domovinskoga rata 2

Bogdanovci

32 000Vukovar

Telefon: 032 576-175

Povijest škole

 Sve do 1960. učenici iz Vukovara novog pohađali su nastavu u zgradi koja se nalazi na uglu današnje  Ulice Lavoslava Ružičke i Županijske ulice, a učenici nižih razreda s Priljeva u jednoj stambenoj zgradi na tom području.

 Krajem 1960. godine izgrađena je nova školska zgrada, a škola je započela s radom pod imenom Osnovna škola „Ivo Lola Ribar“ te su joj priključene škole u Bogdanovcima i na Lušcu.

 Za prvog ravnatelja novoizgrađene škole imenovan je Martin Belec. Ubrzo po  početku rada škole jasno je definirana i potreba za osnivanje razrednih odjela za djecu s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, a ovim zadatkom ponajviše se bavio pomoćnik ravnatelja i pedagoški voditelj škole, gospodin Josip Matoš, po kome je danas nazvana škola za djecu s posebnim pedagoškim potrebama.

1980. godine škola je dobila i suvremenu sportsku dvoranu s tribinama.

 U ljeto 1985. dovršena je obnova i opremanje PŠ Lužac, a započela je priprema obnove i PŠ Bogdanovci gdje se nastava odvijala u dvije učionice od kojih je jedna sagrađena davne 1863. godine, a druga nekoliko godina kasnije.

 Krajem osamdesetih školu je pohađalo tisuću pedeset učenika.

 1991. godine započinju ratne operacije na području grda Vukovara sve do 18.11. kada je grad okupiran, a sve nesrpsko življe pobijeno, protjerano u logore ili u progonstvo diljem Hrvatske i svijeta.

1997. godina i mirna reintegracija hrvatskoga podunavlja označila je vrijeme povratka kući.  Do kraja školske 1997./1998. godine nastavu je u školi pohađalo petsto učenika u nastavi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu te jedanaest učenika u nastavi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Bili su to učenici: Zoran Jocković, Boris Jocković, Milan Lermajer, Rajna Mayer, Željko Piljanović, Tjaša Vranić, Zdravka Marković, Bojan Radović, Miroslav Krstić, Sanja Novosel i Sanja Bračko i učitelji Janja Vitek, Vaso i Višnjica Došen, Vlado Dikšić, Božena Ursa, Senka Tadijanović, Marina Ereš Uzelac i Dubravka Čović. Pedagoginja škole bila je Marija Dvojković, a ravnateljica  Renata Bradvica.

2003. godine na mjestu ravnateljice škole gospođu Renata Bradvicu (radi odlaska iz škole) zamijenila je gospođa Marija Dvojković, dotadašnja pedagoginja škole. Pred novom ravnateljicom bio je zadatak opremanja, obnovljene školske zgrade,  koji je omogućavao kvalitetan rad učenicima i učiteljima. U periodu od 2003. do 2006. godine škola je u velikoj mjeri opremljena, broj učenika je dostigao brojku od četiristo, a stručnim kadrom je popunjeno Učiteljsko vijeće škole.

 Školske 2006./2007. godine gospođu Mariju Dvojković na mjestu ravnateljice zamijenila je Lidija Miletić, učiteljica razredne nastave, koja je na čelu škole i danas.

Škola pokreće brojne projekte od kojih želim istaknuti  Sat povijesti iz Vukovara, Dan engleskog jezika, Olimpijski dan, projekt GO VIVU, KORJENI, Za naše djedove i bake i drugi.

Škola ulazi u projekt „e-Škola: uspostava sustava digitalno zrelih škola“ kao prva škola u Vukovarsko-srijemskoj županiji te kreće u digitalizaciju odgojno-obrazovnog procesa.

Kakva će biti naša škola u budućnosti?

Kakvu budućnost želimo za našu školu?

To su pitanja na koja nikada nećemo saznati odgovore. Ono što znamo i u što vjerujemo je to kako će odgovori na sva ova pitanja biti: sretnija i bolja!

Želimo li dakle bolju i sretniju budućnost naših učenika i naše škole moramo na tome raditi danas. A što to konkretno činiti u sadašnjosti za budućnost?

Digitalizacija učenja i poučavanja već je danas naša realnost, no ona je i temelj novih tehnologija -  tehnologija za budućnost. Nikada kao danas  našim učiteljima i učenicima nije bilo lakše doći do informacija, ali  je danas važno znati odrediti njihovu uporabnu vrijednost za svakog učenika ponaosob.

Temeljem usvojenih činjenica želimo izgraditi stavove. Temeljem usvojenih stavova želimo djelovati!

Vjerujem da ćemo u skoroj budućnosti aktivno pratit svekoliki razvoj svakog učenika te dobro promišljenim i pozitivnim usmjeravanjem činiti da učenje ne bude „tlaka“, nego izazov kojemu želi odgovoriti.

Ne smijemo izgubiti iz vida ni to da okruženje u kojem živimo danas sami mijenjamo za budućnost. Razmislimo dakle u kakvom okružju želimo živjeti? Sanjamo školu koja će imati vlastite izvore energije, koja će biti zdravo i kontrolirano mjesto na kojem učenici provode svoj radni dan.

Ali prije svega želimo odgajati  učenike kao ljude koji u nekom posve novom digitalnom vremenu neće izgubiti ljudskost,  bratstvo i povezanost s drugim ljudima. Činiti sve da se nikada u njima ne izgubi  radoznalost, mašta i kreativnost koja će im omogućiti da  stvaraju nove svjetove i njima ostaju sretni.

I na kraju ne zaboravimo nikada  da će budućnost graditi i usmjeravati oni koji su motivirani i koji vjeruju u svoje mogućnosti!

Takva neka bude naša škola!

Glazbeni odjeli pri OŠ Dragutina Tadijanovića Vukovar

Glazbeni odjeli osnovne škole Dragutina Tadijanovića nastavljaju dugu tradiciju glazbenog djelovanja na području grada koja seže  davnu 1865. godinu i djelovanje Hrvatskog pjevačkog i glazbenog društva Dunav. Od 1964. u Vukovaru je djelovala Vojno-muzička škola. 1965. pri Zavodu za školstvo pokrenuta je inicijativa za uspostavu organiziranog glazbenog obrazovanja u Vukovaru, a glavni moderator aktivnosti bile su Zdenka Horvat, Marijana Ilinčić i Marija Brajer. Školske godine 1997./1998. pokrenuta je inicijativa za obnovu rada glazbene škole u Vukovaru, a 2. ožujka 1999. godine Glazbena škola Vukovar pripojena je Drugoj osnovnoj školi u Vukovaru. Za voditeljicu glazbenih odjela imenovana je Jadranka Uzelac koja je tu dužnost uspješno obnašala do 2018. godine. U tom periodu u školi se  poučava klavir, harmoniku, gitaru i flautu, a voditeljica glazbenih odjela je gospođa Jadranka Uzelac. 2007. godine odobrenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa proširuje se djelatnost škole na poučavanje violine i tambure te se osniva odjel suvremenog plesa. 2013. godine Grad Vukovar je dao glazbenim odjelima na korištenje zgradu bivšeg konzulata Republike Srbije u ulici 204. vukovarske brigade 2. Tijekom godina učenici i učitelji glazbenih odjela OŠ Dragutina Tadijanovića osvajaju brojne prestižne nagrade na državnoj i međunarodnoj razini te postaju nezaobilazni segment kulturnog života grada Vukovara. Od  rujna 2018. voditelj Glazbenih odjela je profesor Trajko Iljovski, a škola danas broji 200 učenika i 22 učitelja. Škola se kontinuirano oprema instrumentima kao i potrebnim notnim materijalima, udžbenicima i ostalim sredstvima za kvalitetnu nastavu.

Odjel suvremenog plesa

Odjeli suvremenog plesa  koji djeluju pri Osnovnoj školi Dragutina Tadijanovića započeli su sa svojim radom u školskoj 2007./2008. godini. Plesni odjel djelovao je u svom početku u zgradi bivšeg dječjeg vrtića u ulici Velebitskoj broj 16 u Borovu naselju. Prva učiteljica suvremenog plesa bila je Nikoola Livančić učiteljica iz Osijeka, a nastavu  klasičnog baleta od školske 2011./12. preuzima balerina Ana Blažanin koja je ujedno i članica plesnog ansambla HNK Osijek.

Od školske 2013./2014. godine nastavu suvremenog plesa preuzima učiteljica suvremenog plesa Tanja Pavošević, a interes roditelja kao i  broj učenica konstantno se povećava. U školskoj 2014./2015. odjel suvremenog plesa broji 17 učenica.

2016./2017. školske godine učenice Odjela suvremenog plesa Tijana Mrđanov, Katarina Cvitković i Matija Bušić nastupile su na 55. hrvatskom natjecanju učenika  i studenata glazbe i plesa te su u kategoriji pojedinačnih nastupa osvojile treće nagrade. Bilo je to prvo sudjelovanje naših djevojaka na regionalnom natjecanju.

Godine 2018. plesni odjeli sudjelovali su na 56. Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa na kojemu su sudjelovale Tijana Mrđanov, Ella Demirović, Tia Šarić, Lara Šijanović i Sara Maksić. Na tom natjecanju osvojile su 2. nagradu na državnoj razini. Iste godine, učenice Tijana Mrđanov i Lara Šijanović natjecale su se na 12. hrvatskom natjecanju suvremenog plesa „Mia Čorak Slavenska“, učenice su dobile priznanja. Sljedeće natjecanje na kojemu je plesni odjel sudjelovao je solističko, 57. Hrvatsko natjecanje učenika i studenata glazbe i plesa 2019. godine. Sudjelovale su Kyara Božić Zorić, Katarina Merki, Ella Demirović, Tia Šarić, Lara Šijanović i Mirta Pendić, a na državno natjecanje su se plasirale Kyara Božić Zorić i Lara Šijanović.  Kyara je osvojila 3. nagradu u 1. kategoriji, a Lara 2. nagradu u 2. kategoriji.