Osnovna škola Dragutina Tadijanovića Vukovar

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognuti lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O mati žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Rastušje
sredinom kolovoza 1931.

Osnovna škola Dragutina Tadijanovića Vukovar

Povijest škole

 Sve do 1960. učenici iz Vukovara novog pohađali su nastavu u zgradi koja se nalazi na uglu današnje  Ulice Lavoslava Ružičke i Županijske ulice, a učenici nižih razreda s Priljeva u jednoj stambenoj zgradi na tom području.

 Krajem 1960. godine izgrađena je nova školska zgrada, a škola je započela s radom pod imenom Osnovna škola „Ivo Lola Ribar“ te su joj priključene škole u Bogdanovcima i na Lušcu.

 Za prvog ravnatelja novoizgrađene škole imenovan je Martin Belec. Ubrzo po  početku rada škole jasno je definirana i potreba za osnivanje razrednih odjela za djecu s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, a ovim zadatkom ponajviše se bavio pomoćnik ravnatelja i pedagoški voditelj škole, gospodin Josip Matoš, po kome je danas nazvana škola za djecu s posebnim pedagoškim potrebama.

1980. godine škola je dobila i suvremenu sportsku dvoranu s tribinama.

 U ljeto 1985. dovršena je obnova i opremanje PŠ Lužac, a započela je priprema obnove i PŠ Bogdanovci gdje se nastava odvijala u dvije učionice od kojih je jedna sagrađena davne 1863. godine, a druga nekoliko godina kasnije.

 Krajem osamdesetih školu je pohađalo tisuću pedeset učenika.

 1991. godine započinju ratne operacije na području grda Vukovara sve do 18.11. kada je grad okupiran, a sve nesrpsko življe pobijeno, protjerano u logore ili u progonstvo diljem Hrvatske i svijeta.

1997. godina i mirna reintegracija hrvatskoga podunavlja označila je vrijeme povratka kući.  Do kraja školske 1997./1998. godine nastavu je u školi pohađalo petsto učenika u nastavi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu te jedanaest učenika u nastavi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Bili su to učenici: Zoran Jocković, Boris Jocković, Milan Lermajer, Rajna Mayer, Željko Piljanović, Tjaša Vranić, Zdravka Marković, Bojan Radović, Miroslav Krstić, Sanja Novosel i Sanja Bračko i učitelji Janja Vitek, Vaso i Višnjica Došen, Vlado Dikšić, Božena Ursa, Senka Tadijanović, Marina Ereš Uzelac i Dubravka Čović. Pedagoginja škole bila je Marija Dvojković, a ravnateljica  Renata Bradvica.

2003. godine na mjestu ravnateljice škole gospođu Renata Bradvicu (radi odlaska iz škole) zamijenila je gospođa Marija Dvojković, dotadašnja pedagoginja škole. Pred novom ravnateljicom bio je zadatak opremanja, obnovljene školske zgrade,  koji je omogućavao kvalitetan rad učenicima i učiteljima. U periodu od 2003. do 2006. godine škola je u velikoj mjeri opremljena, broj učenika je dostigao brojku od četiristo, a stručnim kadrom je popunjeno Učiteljsko vijeće škole.

 Školske 2006./2007. godine gospođu Mariju Dvojković na mjestu ravnateljice zamijenila je Lidija Miletić, učiteljica razredne nastave, koja je na čelu škole i danas.

Škola pokreće brojne projekte od kojih želim istaknuti  Sat povijesti iz Vukovara, Dan engleskog jezika, Olimpijski dan, projekt GO VIVU, KORJENI, Za naše djedove i bake i drugi.

Škola ulazi u projekt „e-Škola: uspostava sustava digitalno zrelih škola“ kao prva škola u Vukovarsko-srijemskoj županiji te kreće u digitalizaciju odgojno-obrazovnog procesa.