Svake godine s jeseni škola oživi. Nakon ljetnog odmora ponovno nahrupe učenici pred školska vrata, a u školu se slije veseli žamor dječjih glasova. Oni stariji zauzeti su prepričavanjem ljetnih dogodovština, oni mlađi razigrani i bezbrižni , a oni najmanji, prvašići, pomalo uplašeni , oslonjeni na svoje roditelje, nesigurnim korakom kreću u svoje prve učionice.
Činilo mi se da sam i sama te školske 2006./07. bila baš poput njih. Prvog rujna 2006. godine Školski odbor Druge osnovne škole imenovao me vršiteljicom dužnosti ravnateljice , a u veljači 2007. i ravnateljicom škole.
U meni se miješao ponos i strah, želja i nesigurnost. Trebalo je nastaviti odgovoran i težak posao koji su prije mene uspješno obavljali moji prethodnici. Potajno sam željela biti bar jednako dobra kao oni. Nadu da će sve ipak biti dobro ulijevale su mi dvije činjenice . Prva od njih je bila dotadašnja ravnateljica škole gospođa Marija Dvojković, sada na mjestu pedagoginje škole, a druga podrška mojih dotadašnjih kolega učitelja i nastavnika s kojima sam sve do prije nekoliko dana dijelila zborničke stolice.
Ali nije bilo vremena za previše razmišljanja. Školska godina je započinjala i trebalo je svojski zapeti te pripremiti sve za nesmetan rad.
Tu školsku godinu pohađalo je 380 učenika , a kolektiv je brojio 48 nastavnika i 21 člana administrativno- tehničkog osoblja škole.
Godina koja je započinjala bila je godina brojnih promjena. Pred svim školama u Republici Hrvatskoj postavljen je zadatak provođenja Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda, koji smo kraće zvali HNOS. Provođenje novog hrvatskog obrazovnog standarda tražilo je veći angažman učitelja i nastavnika u smislu dogovaranja te korelacije nastavnih sadržaja različitih nastavnih predmeta, a s ciljem rasterećenja učenika, lakšeg usvajanja nastavnog gradiva te njegove primjene u životnim situacijama.
Bio je to zadatak koga su učitelji naše škole ozbiljno prihvatili te su uslijedila brojna skupna planiranja i sjednice učiteljskih i razrednih vijeća.
No, osim rada u samoj nastavi život škole čine i brojne druge aktivnosti njezinih učenika i nastavnika. U školskoj 2006./07. godini u školi smo pokrenuli dvije humanitarne akcije u želji da i naši učenici, koji su rođeni diljem Hrvatske, pomažu onima kojima je pomoć najpotrebnija. U prethodnoj godini učenici su svojim prilozima osigurali sredstva koja smo uputili u zakladu Plavi svijet te na taj način “usvojili” dupina Phila. Ove godine smo odlučili prikupljati sredstva za pomoć gladnima diljem svijeta kroz akciju “Kruh za cijeli svijet” (izvođenjem mjuzikla “Šuma Striborova” za sve učenike osnovnih škola grada Vukovara) te prikupljati sredstva za pomoć teško oboljelom bivšem učeniku naše škole pod geslom “TI SI JA SAM TI“ organizacijom malonogometnog turnira na koji smo pozvali sve učenike vukovarskih osnovnih škola.
Prigodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 91. godine u školi je predstavljen projekt Domovinskog odgoja , a predstavili su ga pukovnik Ivan Krnjec, stožerni brigadir Petar Bajan i natporučnik Ivan Štefec.
U mjesecu prosincu u našoj je školi održana završna svečanost projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa nazvanog “Djeca zajedno“ za Vukovarsko-srijemsku županiju.
Toj svečanosti nazočili su predstavnici našeg ministarstva na čelu s državnim tajnikom gospodinom Želimirom Janjićem, kao i brojni veleposlanici u Republici Hrvatskoj predvođeni voditeljem misije OSCE-a u Hrvatskoj gospodinom Fuentesom.
U ovoj školskoj godini učenici naše škole osmislili su i pokrenuli i WEB stranicu kao i školski list “Sretni dani“.
Ipak, ono po čemu ćemo pamtiti ovu školsku godinu svakako je svečanost preimenovanja škole 21. lipnja 2007. godine. 19. travnja 2005. godine u sklopu Dana Matice hrvatske u Vukovarsko-srijemskoj županiji našu je školu posjetio, tada stogodišnjak, akademik i poet Dragutin Tadijanović. Tom prigodom on je dao svoju suglasnost da škola nosi njegovo ime, koju je u pisanom obliku i potvrdio svojim potpisom u ožujku 2006. godine.
Od tada pa sve do 21 . lipnja 2007. godine kada je na školskoj zgradi svečano i otkrivena ploča s novim imenom škole činili smo brojne pripreme za ovaj svečani trenutak.
Uz učenike, roditelje i nastavnički zbor preimenovanju škole nazočili su i brojni uzvanici: župan Vukovarsko-srijemske županije gospodin Božo Galić, pročelnik za školstvo pri Županiji gospodin Grga Krajina, gradonačelnica grada Vukovara gđa. Zdenka Buljan, pročelnik društvenih djelatnosti u Gradu Zlatko Hegeduš, viši savjetnik u Agenciji za odgoj i obrazovanje u Osijeku gospodin Franjo Čičak, gvardijan vukovarski fra. Zlatko Špehar, župnik Župe sv. Filipa i Jakova fra. Ivica Jagodić, potpredsjednik Matice hrvatske gospodin Stjepan Sučić, ravnateljica bolnice Vukovar doktorica Vesna Bosanac, pročelnica odjela za društvene djelatnosti pri Uredu Državne uprave gospođa Mirjana Horvat, brojni ravnatelji škola, gradskih ustanova i naši dragi prijatelji.
Uz prigodni program učenika naše škole i riječ naših gostiju prigrlili smo s ponosom ostavštinu imena i stihova našeg pjesnika odlučni u namjeri da je čuvamo, njegujemo i prenosimo na generacije koje dolaze.
- listopada 2007. godine zauvijek je usnuo pjesnik Dragutin Tadijanović.
U ljetopis škole upisala sam:
Dragi Tadija,
počini u miru. Odmori svoju sijedu glavu i svoje noge umorne od lutanja.
Nema te više među nama. Nikada više nećeš prošetati našim gradom, nikada više pomilovati plavi Dunav svojom pjesmom. Ali kad stoljetni hrast slavonski padne ne nestane zauvijek, on iza sebe ostavi trag. U plodnoj slavonskoj crnici zauvijek ostaje živi korijen iz koga će niknuti mladice – novi hrastovi. I opet će u tvojim i našim pjesmama zablistati zlatne oranice, zamirisati mlade zelene šume i dunje zaboravljene, a naše će bake, po ko zna koji put, opet žita blagoslivljati.
I živjet će vječno pjesnik u pjesmama i imenu naše škole – Osnovne škole Dragutina Tadijanovića.
Bio je to naš oproštaj od čovjeka čije riječi bijahu i ostaju pjesma.
Sljedeću školsku godinu započeli smo s nešto većim brojem učenika i razrednih odjela.
I u ovoj školskoj godini pred sebe smo postavili brojne zadatke.
Nastavili smo s humanitarnim radom u pomaganju pri školovanju djece u zemljama Afrike koje su pogođene glađu i neimaštinom. Da bi prikupili sredstva za Valentinovo ove školske godine organizirali smo koncert vukovarske dance skupine “Bombastik“ koji je održan u našoj školi, a prisustvovali su mu učenici, njihovi roditelji i nastavnici škole. Rođendan najdražeg nam pjesnika, čije ime s ponosom nosi naša škola, obilježili smo na dan njegova rođenja četvrtog studenog književnom večeri – Tadijanoviću u čast, a naši su učenici sudjelovali i na drugim Tadijinim danima- susretu učenika četiriju škola koje nose ime Dragutina Tadijanovića u Petrinji.
Prigodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara ove smo godine uspostavili izravnu video vezu s Prvom osnovnom školom iz Varaždina te s njihovim učenicima podijelili sjećanje na teške , ali slavne , dane vukovarske kalvarije. Ovaj događaj popratili su i mediji. Puno pozornosti u ovoj smo školskoj godini posveti i proširenju školskog prostora.
Odlaskom u mirovinu našeg dotadašnjeg domara, koji je koristio stan u sklopu škole, stvorena je mogućnost da se taj prostor prenamjeni u prostor učionice. Potporu ovom našem projektu dala je Vukovarsko-srijemska županija i Hrvatska zajednica tehničke kulture i njezin predsjednik gospodin Ante Markotić koji su nam odlučili pomoći u opremanju učionice za tehničku kulturu i fiziku najsuvremenijom nastavnom opremom kao što je interaktivna ploča.
Prigodom obilježavanja Dana škole, a za taj smo datum izabrali 19. travanj dan kada je D. Tadijanović posjetio našu školu, gospodin Markotić je i svečano predao novu učionicu na upotrebu učenicima i učiteljima škole. Toj prigodi nazočio je i zamjenik gradonačelnice grada Vukovara gospodin Vladimir Emedi kome smo zahvalili na sredstvima koje je grad uložio u uređenje školskog parkirališta i igrališta za košarku.
Tom prigodom promovirali smo i prvu zbirku literarnih radova učenika naše škole pod nazivom “Dani djetinjstva“.
Veliku pozornost u ovoj školskoj godini posvetila sam i unapređenju uvjeta rada Glazbenih odjela naše škole. Kako se broj učenika povećavao, a s njim i potrebni broj nastavnika (u dvije godine povećan za četiri nova djelatnika) bilo je nužno iznaći rješenje za osiguranje potrebnog prostora za rad kao i potrebnih instrumenata. Najprije sam pristupila uređenju dodatnih prostora u sklopu matične škole, pregradnjom većih učionica u primjerenije vježbaonice za pojedinačnu nastavu, osigurali smo potrebne uvjete rada za učenike koji stanuju na području grada. Ostalo je neriješeno pitanje organizacije rada za učenike s područja Borova naselja i drugih mjesta koja gravitiraju tom prostoru. U dogovoru s gradonačelnicom gospođom Zdenkom Buljan pripao nam je prostor u sklopu dječjeg vrtića u Velebitskoj ulici broj 16. U tom prostoru osigurali smo dodatne četiri vježbaonice za učenike te dvoranu za suvremeni ples čime smo otvorili mogućnost za daljnje proširenje programa Glazbenih odjela, programima tamburice, violine i suvremenog plesa. Komisija Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u sastavu Nevenke Pašalić, Mire Zovko i Zvonimira Kotarca pri pregledu prostora pohvalila je naš trud i dala zeleno svjetlo za početak rada ovih novih skupina. Bila je to prilika da Glazbeni odjeli povećaju broj svog profesorskog kadra za još tri nova djelatnika. Sva ova nastojanja kao rezultat donijela su brojna priznanja sa županijskih, regionalnih i državnih glazbenih smotri.
Školsku 2008./09. obilježila su, uz sve već od ranije poznate aktivnosti škole, dva projekta kojima smo predstavili svoj grad u Županiji i šire.
Prvi od njih je projekt Hrvatske radio televizije “Grad kao kulturno dobro “ u kome su pozvani učenici svih hrvatskih škola da svojim video uradcima predstave svoj grad kao kulturno dobro. U ovaj se projekt uključila i naša škola, a naši su učenici kroz niz glumljenih scena i foto uradaka prikazali rast Vukovara od vremena vučedolske civilizacije, dolaska Rimljana do slavnih dana Domovinskog rata.
Za svoj uradak “Rasti, rasti grade moj “ od strane stručnog ocjenjivačkog suda, na čijem je čelu bio prof.dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci, dipl.ing.arh., učenici su nagrađeni prvom nagradom te je o našoj školi snimljena i na HRT-u prikazana polusatna emisija.
Drugi projekt se svojom tematikom također oslanjao na naš grad Vukovar , ali je u ovom natječaju koji je pokrenuo Siemens pod nazivom “Create the future- gradovi budućnosti“ učenicima bio zadatak prikazati svoj grad i njegove mogućnosti održivog razvoja i korištenja energije u budućnosti. Projekt učenika naše škole “Naš grad-naša budućnost“ u kategoriji osnovnih škola Republike Hrvatske osvojio je treću nagradu.
U ovoj 2009./10. godini, a u povodu 50 godina rada škole, odlučili smo našem gradu pokloniti još jedan važan projekt. Projekt zaštite prirodne baštine “Geološki lokalitet – Gorjanovićev profil u Vukovaru“ za cilj ima zaštitu prapornog profila koji je još prije stotinu godina opisao Dragutin Gorjanović Kramberger, a koji je slika geoloških promjena od vremena pleistocena prije više od
100 000 godina.
Moram spomenuti i brojne uspjehe koje su naši učenici postigli u likovnom izričaju pod vodstvom nastavnice likovne kulture Drenke Mayer. Ne postoji način da ih sve nabrojim pa ću spomenuti uspjeh naših učenika na Festivalu djeteta u Šibeniku.
Ono na što smo osobito ponosni je projekt škole koji nosi naziv “Prijatelj škole“.
U želji da svojim učenicima osiguramo vrijedne i prave uzore zamolili smo proslavljene osobe iz javnog života naše Domovine da postanu prijatelji naše škole. Ruku prijateljstva pružili smo akademiku Vladimiru Paaru, fizičaru, književnici Sanji Pilić i proslavljenom rukometnom treneru gospodinu Lini Červaru. Oni su pruženu ruku prihvatili i sada zajedno s njima hrabro kročimo dalje kroz život.
Ove godine kada obilježavamo 50. rođendan naše škole tu ruku prijateljstva pružili smo našem književniku, akademiku, Vukovarcu gospodinu Pavlu Pavličiću koji je i sam bio učenik naše škole.
Radujemo se susretu s njim koji će uslijediti 23. travnja ove godine.
Škola danas ima 565 učenika u 36 odjela uključujući i glazbene odjele škole. Nastava se odvija na četiri lokacije u područnim razrednim odjelima u Bogdanovcima i Lušcu te u Borovu naselju. Nastava se odvija na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te na srpskom jeziku i ćirilićnom pismu.
U školi trenutno radi 76 djelatnika, od čega je 16 učitelja, 49 nastavnika , 5 stručnih suradnika, 2 administrativna i 13 djelatnika tehničke službe. Škola ima stručnu službu sastavljenu od pedagoginje gospođe Marije Dvojković, psihologinje gospođice Marijane Marijanović i knjižničarke gospođe Mirjane Kovač.
Ipak, kroz tri i pol godine na mjestu ravnateljice škole, svojim najvećim uspjehom smatram činjenicu da je škola mjesto sretnog življenja svojih učenika, učitelja i ostalog osoblja škole.
Ratne rane polako su zaliječene zajedničkim radom, izletima i projektima u kojima je svima nama jedan zajednički cilj: učiniti školu boljim mjestom za sve, mjestom na koje se dolazi i s kojeg se odlazi s osmjehom na licu.
Vjerujemo da su teški dani iza nas, a ispred nas na horizontu nova postignuća okupana suncem.
Lidija Miletić, ravnateljica