Osnovna škola Dragutina Tadijanovića Vukovar

Plesni odjel OŠ Dragutina Tadijanovića obilježio je Međunarodni dan plesa gostovanjem u OŠ Siniše Glavaševića u Vukovaru. Dan plesa se obilježava 29.4. u čast  začetnika modernog baleta i jednoga od najvećih plesnih reformatora Jeana Georgesa Noverrea, a izabrao ga je Međunarodni plesni odbor ( International Dance Comittee). Osnovna ideja je podsjećanje javnosti na ples kao umjetnički oblik izražavanja te uživanje u njegovoj univerzalnosti koja prevladava sve političke, kulturne i etičke prepreke. Na taj dan širi se međunarodna i nacionlna  poruka o plesu poznatih plesnih umjetnika.

Plesni odjel OŠ Dragutina Tadijanovića želi svim ljudima rasplesani dan plesa uz ovogodišnje poruke plesnih umjetnika Trishe Brown i Miljenka Vikića.

Međunarodna poruka

 „Postala sam plesačica jer sam željela letjeti. Nadilaženje sile teže oduvijek je bilo nešto što me pokretalo. Ne postoji tajno značenje u mojem plesu. On je duhovna vježba u fizičkom obliku.

Plesom komuniciramo i širimo univerzalni jezik komunikacije, rađamo radost, ljepotu i napredak ljudskog znanja. U plesu je bitna kreativnost... opet i opet... razmišljanje, stvaranje i izvođenje. Naša su tijela oruđe za izražavanje, a ne medij za reprezentiranje. Ta ideja oslobađa našu kreativnost, što je ključna pouka i dar umjetničkog djelovanja.

Život umjetnika ne završava s godinama, kao što neki kritičari vjeruju. Ples sačinjavaju ljudi, ljudi i ideje. Kao publika, možete taj kreativni impuls odnijeti kući sa sobom i primijeniti ga na svoj svakodnevni život.“

Trisha Brown, koreografkinja

Preuzeto s http://www.hciti.hr/hr/

Hrvatska poruka

„Plešem od sedamnaeste godine. Kada to kažem, mislim na profesionalni ples, jer mi se čini da moje tijelo pleše oduvijek. Oblici plesanja mijenjaju se kod plesača tijekom života, ali nikad ne prestaju. Ne želim brojiti piruete, ne želim razmišljati o dilemama: klasika ili neka druga forma; želim samo poručiti da je ples utočište sretnog trenutka čovječanstva, zaborav težine svakodnevnog življenja i potreba svakog pojedinca. Čovjek koji pleše, čovjek je strasti i ljubavi. Cijeli moj život sastoji se od strasti, ljubavi i plesa. To je jedina umjetnost kojoj nije nametnuta nikakva granica, ni jezična ni prostorna, ni glazbena, jer tijelo je naše glazbalo. Plešite, ples je zdravlje čovječanstva.“

Miljenko Vikić

Preuzeto s http://www.hciti.hr/hr/

Plesni odjel OŠ Dragutina Tadijanovića obilježio je Međunarodni dan plesa gostovanjem u OŠ Siniše Glavaševića u Vukovaru. Dan plesa se obilježava 29.4. u čast  začetnika modernog baleta i jednoga od najvećih plesnih reformatora Jeana Georgesa Noverrea, a izabrao ga je Međunarodni plesni odbor ( International Dance Comittee). Osnovna ideja je podsjećanje javnosti na ples kao umjetnički oblik izražavanja te uživanje u njegovoj univerzalnosti koja prevladava sve političke, kulturne i etičke prepreke. Na taj dan širi se međunarodna i nacionlna  poruka o plesu poznatih plesnih umjetnika.

Plesni odjel OŠ Dragutina Tadijanovića želi svim ljudima rasplesani dan plesa uz ovogodišnje poruke plesnih umjetnika Trishe Brown i Miljenka Vikića.

Međunarodna poruka

 „Postala sam plesačica jer sam željela letjeti. Nadilaženje sile teže oduvijek je bilo nešto što me pokretalo. Ne postoji tajno značenje u mojem plesu. On je duhovna vježba u fizičkom obliku.

Plesom komuniciramo i širimo univerzalni jezik komunikacije, rađamo radost, ljepotu i napredak ljudskog znanja. U plesu je bitna kreativnost... opet i opet... razmišljanje, stvaranje i izvođenje. Naša su tijela oruđe za izražavanje, a ne medij za reprezentiranje. Ta ideja oslobađa našu kreativnost, što je ključna pouka i dar umjetničkog djelovanja.

Život umjetnika ne završava s godinama, kao što neki kritičari vjeruju. Ples sačinjavaju ljudi, ljudi i ideje. Kao publika, možete taj kreativni impuls odnijeti kući sa sobom i primijeniti ga na svoj svakodnevni život.“

Trisha Brown, koreografkinja

Preuzeto s http://www.hciti.hr/hr/

Hrvatska poruka

„Plešem od sedamnaeste godine. Kada to kažem, mislim na profesionalni ples, jer mi se čini da moje tijelo pleše oduvijek. Oblici plesanja mijenjaju se kod plesača tijekom života, ali nikad ne prestaju. Ne želim brojiti piruete, ne želim razmišljati o dilemama: klasika ili neka druga forma; želim samo poručiti da je ples utočište sretnog trenutka čovječanstva, zaborav težine svakodnevnog življenja i potreba svakog pojedinca. Čovjek koji pleše, čovjek je strasti i ljubavi. Cijeli moj život sastoji se od strasti, ljubavi i plesa. To je jedina umjetnost kojoj nije nametnuta nikakva granica, ni jezična ni prostorna, ni glazbena, jer tijelo je naše glazbalo. Plešite, ples je zdravlje čovječanstva.“

Miljenko Vikić

Preuzeto s http://www.hciti.hr/hr/