Osnovna škola Dragutina Tadijanovića Vukovar

Prijateljstvo – to je topla i mirisna misao, to je  misao koja zvoni poput najljepše glazbe, to je misao pred kojom su udaljenosti kao i vrijeme  kategorija koja u potpunosti gubi svoj smisao i svoju realnost. Prijateljstvo je kategorija ljudskoga postojanja koja ne obvezuje normama i pravilima propisanih ponašanja, nego osjećajima i potrebom da s nekim podijelimo svoje vrijeme, svoje radosti, svoje strahove i svoja maštanja. Zato je ono toliko divno i toliko  potrebno svakom od nas.

Ljudi često govore da si bogat onoliko koliko prijatelja imaš pa se tako i mi u Osnovnoj školi Dragutina Tadijanovića u Vukovaru, stoljetnom hrvatskom gradu na Dunavu,  smatramo bogatima.

Bogati smo i blagoslovljeni  prijateljstvom koje dijelimo s brojnim  hrvatskim školama kao i brojnim školama izvan naše Domovine.

Prijateljska šetnja Hrvatskom

Teško je reći koja bi od  brojnih prijateljskih škola bila prva u nizu, ali od nekuda moramo krenuti. Krenimo dakle na ovu našu šetnju Hrvatskom po našim prijateljskim školama od hrvatskoga juga od  prijateljskoga grada Dubrovnika i prijateljske škole OŠ Lapad.

29. siječnja 2004. godine u Dubrovniku u povodu Feste sv. Vlaha  Osnovna škola Lapad iz Dubrovnika  i Osnovna škola Dragutina Tadijanovića iz Vukovara na temeljima prijateljstva dvaju gradova koji s juga i istoka, s kraja na kraj  grle našu Hrvatsku, potpisale su Povelju o prijateljstvu u kojoj piše :

Povelja o prijateljstvu

koja će trajno svjedočiti  istinu i ljubav koje su nas zbližile

na životnu dobrobit naših učenika, jer oni su stvarni zalog naše budućnosti,

koju želimo živjeti zajedno, na načelima humanosti, tolerancije,

uljudbe, čovjekoljublja i domoljublja, na kojima se temelji snaga

naše drevne kulturne i učiteljske baštine.

Povelju su potpisale tadašnja ravnateljica OŠ Lapad  gospođa Mirjana Kaznačić i ravnateljica OŠ Dragutina Tadijanovića Lidija Miletić. Našu odluku da trajnom suradnjom na svim razinama  povezujemo naše škole  kroz brojne projekte njegujemo i danas.

Ako krenemo prema sjeveru stižemo do Omiša, grada na ušću Cetine u Jadransko more, 21 km južnije od grada Splita. Impozantna kamena vrata, kroz koja se bistra Cetina ulijeva u more - predstavlja geološki simbol ovog starog grada, a rijeka ujedno stvara jedini put u zaleđe od rijeke Jadro do Vrulje. U ovom predivnom gradu žive i rade naši prijatelji iz Glazbene škole Omiš s kojima nas veže ljubav prema glazbi i koncert na ušću Cetine u more.

OŠ Sućidar, Split; OŠ Brodarica, Brodarica; OŠ Marija Martinolića, Mali Lošinj, OŠ Stoja, OŠ Veli Vrh i OŠ Šijana iz Pula; OŠ  OŠ Milana Langa , Bregana; OŠ J. Habdelića, Velika Gorica; OŠ Popovača, Popovača, Prva osnovna škola Varaždin; OŠ Vladimira Nazora, Sveti Ilija, OŠ Bisag, Bisag; OŠ Jagode Truhelke i OŠ Retfala Osijek; OŠ Smiljevac, Zadar; OŠ A. Mihanovića, Slavonski Brod, OŠ Nikola Tesla i OŠ Trsat iz Rijeke, OŠ Tin Ujević, Šibenik; OŠ Mladost, Osijek, OŠ Domovinske zahvalnosti, Knin; OŠ Pokupsko, Pokupsko; OŠ Vladimira Nazora, Nova Bukovica, OŠ Švarča, Karlovac; OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec; OŠ Ostrog, Kaštel  Lukšić; Prva osnovna škola Čakovec, Čakovec; OŠ Generalski Stol, Generalski Stol; OŠ Eugena Kumićića, Velika Gorica dio su prijateljskih škola  s kojima smo povezani projektom „Sat povijesti iz Vukovara – Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine“. Dijeleći ljubav prema domovini Hrvatskoj, zahvalnost prema hrvatskim braniteljima i  želji da učimo o vrijednostima Domovinskoga rata kroz 10 sat povijesti, povezani smo s ovim školama u učenju i prijateljstvu.

Među ovim školama posebno ističem OŠ Dr. Jure Turića iz Gospića i OŠ Bartula Kašića  iz Zadra koje su u ovom projektu bile i sudomaćini.

VIVU je projekt koji nas je povezao s glazbenim školama i to: Glazbene škole Josipa Runjanina iz Vinkovaca i Glazbene škole Jana Vlašimskog iz Virovitice kroz zajedničko muziciranje učenika  harmonikaških orkestara ovih triju škola.

Uz ove svakako ovdje moram spomenuti i GŠ Ferde Livadića iz Samobora, GŠ Rudolfa Matza, GU Elli Bašić, GŠ Ivana Zajca, GŠ Slavonski Brod, Umjetnička škola Luke Sorkočevića iz Dubrovnika, GŠ Milka Kelemena iz Slatine; UŠ Beli Manastir, Beli Manastir; GŠ Franje Kuhača, Osijek; GŠ Požega, Požega;  GŠ Kontesa Dora, Našice, kao i GO pri osnovnim školama Ivana Gorana Kovačića u Đakovu i Matije Petra Katančića u Valpovu, Ivana Kozarca u Županji  s kojima umjetničko prijateljstvo kao i razmjena glazbenih izričaja traje već godinama.

Ime Dragutina Tadijanovića nose četiri hrvatske škole. One u Zagrebu i Petrinji kao i naša škola dobile su tu čast  još za vrijeme pjesnikova života. OŠ Dragutina Tadijanovića u Slavonskom Brodu pjesnikovo ime nosi od 2007. godine. Svake godine susreću se učenici i učitelji Tadijinih škola te kroz niz sportskih, literarnih, istraživačkih i umjetničkih aktivnosti razvijaju duh prijateljstva i povezanost među generacija.

„Ruke prijateljstva“ pružili smo i izvan granica naše domovine – našim prijateljima s drugih obala rijeka Dunava i Save. Kroz ovaj projekt koji je financirala zaklada Henkel iz Dusseldorfa a posredstvom gospodina Pavla Mrgana, povezani smo sa školama „Aleksa Šantić iz Vajske iz Republike Srbije te OŠ Orašje iz Orašja iz Bosne i Hercegovine. Osim rijeka koje nas  spajaju povezale su nas i pjesme pjesnika.

Bakovčica je maleno mjestašce nadomak Koprivnice s malom područnom školom velikog srca. Važno je istaknuti da je ova „mala“  škola višegodišnji pobjednik državnog natječaja za najljepši školski vrt. U Bakovčici se svake godine održava natjecanje u znanju iz područja povijesti o domovini Hrvatskoj koje je međunarodnog karaktera pod nazivom „Hrvatska moja domovina“.  Tema je ovo koja je približila Vukovar Bakovčici , a našu školu  sprijateljila s malom školom velikog srca – PŠ Bakovčica. Od srca hvala velikom učitelju gospodinu Radovanu Kneževiću.

OŠ Izidora Kršnjavog iz Zagreba  škola je velikoga srca. To potvrđuje rad  učitelja te škole s djecom koja nastavu pohađaju u učionicama smještenim u dječju bolnicu u Klaićevoj ulici. Uz to ova je prijateljska škola  smještena u zgradi muzeja Mimara te je krasi prva gombaonica ( sportska školska dvorana) sagrađena u našoj Domovini. Povijesnu zaslugu za gradnju  ove prekrasne zgrade ima Izidor Kršnjavi po kojemu škola nosi ime. 

Brigu o Hrvatima izvan domovine Hrvatske razvijamo kroz povezivanje u projektu „Korjeni“ sa školama pri župama Presvetoga srca Isusova i Kardinala Stepinca kao i škole pri Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu, Prvom osnovnom školom u Širokom Brijegu iz Bosne i Hercegovine kao i Hrvatskom školom u Tivtu u Crnoj Gori. Ovaj projekt provodi se pod pokroviteljstvom Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Na temeljima istih nastojanja prijateljske spone izgradili smo i s OŠ Matka Vukovaći iz Subotice  iz Republike Srbije u kojoj je organizirana nastava za predstavnike hrvatske manjine na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Ova prijateljstva za učenike i učitelje naše škole neprocjenjiva su.

Moramo spomenuti i naše škole susjede u našem gradu OŠ Mitnica, OŠ Nikole Andrića, OŠ Antuna Bauera, OŠ Siniše Glavaševića i OŠ Blage Zadre s kojima dijelimo život u našem Vukovaru. Na njih smo oslonjeni kao i one na nas i na tome smo im od srca zahvalni.

Za sve škole koje su slučajno i nenamjerno nespomenute u ovome tekstu kao i za one koje ćemo tek zvati prijateljskim školama pozdravljamo Vas iz herojskog grada Vukovara, s ušća Vuke u Dunav, s međe Slavonije i Srijema na Istoku naše Hrvatske. Čekamo Vas i radujemo se susretu s Vama!                                                                                                                Ravnateljica škole

U ponedjeljak, 20. 5. 2019. u prekrasnom prostoru Kneževoga dvora, a u

prigodi svečanog koncerta kojim se obilježava 90. godina djelovanja

Umjetničke škole Luke Sorkočevića iz Dubrovnika, našu školu i naš grad

svojim su nastupima predstavile učenice Lara Šijanović, Lana Ernjaković i

Kyara Božić Zorić.